Dabarski kukovi s prvenstvenim usponima Ane i Marka

11. i 12.5.2024. našli smo se na klupskom kampu u Dabarskim kukovima. Kako smo Ana i ja već obišli najdraže nam kukove sa svih strana i počelo nam je ponestajati poznatih smjerova za penjati, ovoga puta naoružali smo se trad opremom i odlučili istražiti divlju stranu penjanja u Dabarskim. Uočili smo da na Kuku od Korita ima nekih potencijalno neispenjanih linija - informacija o trad smjerovima na Dabarskim kukovima je malo i teško su dostupne, ali po onome što sam uspio saznati, činilo se kao da je lijevo od Bojanine smeri jedan lijepi neispenjani stup. Pošli smo vidjeti što tamo ima i naišli na sasvim ugodno penjanje po dobroj, kompaktnoj stijeni! U 100m stijene, koliko je kuk nudio, težina penjanja nije prelazila VI, a radi izobilja prirodnih osiguranja, nije bilo potrebe da ostavimo išta od opreme u stijeni. Sva sidrišta su na pješčanim satovima, rogovima i stablima; frendovi, čokovi i trakice su sve što je potrebno. Silaz je lutanje po šumskim bespućima oko cijelog Kuka od Korita. Vjerujemo da je to bila prvenstvena linija pa smo ju krstili sa Smjer velebitske ljubičice. Idući dan smo ciljali Direktni smjer na Bačić kuku, ali čim smo došli pod stijenu smo vidjeli da ima prostora za malo direktniji ulaz. Popeli smo dvije dužine simpa ploča do V+, presjekli dugu prečku u Direktnom i spojili se sa postojećim smjerom u trećoj dužini. Ostavili smo po dva klina na sidrištima i malo obnovili sidrišta u Direktnom sa svjetlucavim novim klinovima! Oba smjera bih definitivno preporučio za ponavljanje! Tko zna šta se još krije u zapostavljenim kutevima Dabarskih kukova...

Marko